Ruđer Bošković rođen je u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji Nikole Boškovića i Pavle Bettera. Znanstvenom djelatnošću najduže se bavio u Rimu, Paviji, Milanu i Parizu, a umro je u Milanu. U isusovce je stupio 1725. godine i redovnikom ostao sve do ukinuća isusovačkog reda 1773. godine. Bio je: "javni profesor matematike" u sklopu studija filozofije u Rimskom kolegiju, središnjem isusovačkom učilištu, uz izbivanja radi istraživačkih i diplomatskih razloga. Otišao je na je tri putovanja sa znanstvenom svrhom: geodetsko-kartografsku ekspediciju od Rima do Riminija; istraživačko-diplomatsko putovanje u Luccu i Beč radi rješavanja hidrotehničkog spora između Lucce i Toscane; studijsko putovanje po znanstvenim prijestolnicama Europe od Pariza i Londona do Carigrada i Varšave. Dva znanstvena putovanja Bošković nije ostvario: zamisao da sudjeluje u razgraničenju španjolskoga i portugalskog kraljevstva u slivu Amazone i putovanje u Kaliforniju.
Svestrani se Dubrovčanin okušao u rješavanju mnogih znanstvenih problema, a izvrsne je istraživačke domete ostvario u prirodnoj filozofiji, teorijskoj astronomiji, matematici, geodeziji, geofizici, konstrukciji instrumenata, građevinskoj statici i hidrotehnici. Djelujući na trima matematičkim katedrama u Rimu, Paviji i Milanu, Bošković se bavio mnogim problemima čiste i primijenjene matematike.
Boškovićevo djelo utjecalo je na različite načine na razvoj znanosti u 18. i 19. stoljeću. Vrijednost Boškovićevih metoda i zamisli u teorijskoj astronomiji, geodeziji i geofizici uočena je s velikim zakašnjenjem, pretežito zbog Boškovićeve privrženosti geometrijskoj metodi.
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
